Active Beauty
Sport za sve, pa i za pse!

Sportske aktivnosti sa psima dovešće vas u fit formu.

Sport za sve, pa i za pse!

Trčanje nam najbolje ide kada trčimo sa nekim u paru. Pritom niko ne kaže da taj neko baš mora da ima dve noge. Sigurno ne postoji bolje društvo koje bi moglo da nas natera da se bavimo sportom i pritom uživamo sa našim ljubimcem.

Prvo oprezno gurkanje sa desne strane. Ne reagujem. Drugo gurkanje, ovaj put nešto snažnije. Gutam knedle i pokušavam da se smejem u sebi.

Više ne mogu da se pretvaram da spavam jer je moja Boni već shvatila da znam šta želi. A želi da je izvedem napolje. Pritom je u pravu, jer to svakako i želim. Nije u mojoj prirodi da tri dana ne ustajem iz fotelje. Dakle, nema nam druge, nego da izađemo napolje. Boni je shvatila da sam je shvatila. Posao će morati da pričeka jer ima i važnijih, puno važnijih stvari, a ako pitate moga psa, to su: trčanje, lov, glupiranje, igranje, zadaci koji podstiču razmišljanje. Ukratko, sport sa psom.

Mariella Blümel, trener za pse

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinjava zadovoljstvo.“

Bavljenje sportom je prosto puno zabavnije udvoje

Iživeti se, dati oduška sopstvenoj prirodi, dobro se povezati sa svojim četvoronošcem, a usput raditi na sopstvenoj kondiciji.

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinjava zadovoljstvo,“ ističe trener za pse Mariela Blumel. „Najvažnije je da psi nisu isprovocirani, odnosno da su mirno usredsređeni na celu stvar i da se pritom dobro zabavljaju.“ Kratko proverim kakvo je vreme napolju pa na osnovu toga odlučim hoćemo li na vožnju biciklom u šumu ili ćemo da prošetamo na nekoj livadi. Odlučila sam se za šetnju po šumi jer Boni na moj brdski bicikl gleda kao na malo čudovište koje je zapanjujuće brže od nje. Baš kao i mome psu, i meni prijaju šetnja i lagano trčanje.

Moram da uskladimo korake po neravnom terenu, pritom vežbajući održavanje ravnoteže, jačajući grupe mišića koje inače ne koristim toliko često. I što dublje zalazim u šumu, raste i adrenalin. I moja ljubimica to oseća, pa postaje opreznija. Trošim sopstvenu energiju, lovim je preko panjeva, trčim između stabala, balansiram sa njom po korenju drveća, provlačimo se kroz šumu, prolazimo kroz neprohodan teren. Jedine prepreke na tom mom putu su određene vetrom, vremenskim uslovima i samom prirodom. Agility vežbe za pse, a to znači trčanje sa preprekama, se lako mogu primeniti u šumskim uslovima gde prepreka ima sasvim dovoljno.

Rukom joj pokazujem da preskače preko svega što joj se nađe na putu. Dovoljno je samo reći „hop“ i ona tačno zna šta želim. Potrebno je malo reči jer se komunikacija odvija govorom tela. Čemu uopšte vežbe u zatvorenom prostoru kada postoje šume?

Skrenuti s puta, pustiti psa s povoca i paziti na to da me ne uhvati čuvar šume. Na sreću, Boni mi je uvek blizu ili se odmah odazove na zvižduk. Ako se previše udalji, sakrijem se iza nekog drveta i čekam dok me ne pronađe. Ta igra joj je jednostavna jer već godinu dana radimo mantrailing pa je njen njuh već maksimalno uvežban. U principu, uči baš kao i profesionalni spasilački psi koji moraju da pronađu trag nestale osobe.

Raduje nas cilj

Cela stvar funkcioniše tako što se jedna osoba sakrije prema uputstvu trenera, a potom se psu daje da onjuši komad tkanine koja miriše na osobu koju tražimo. Zatim počinje vežba. Pas ulazi u trag sakrivene osobe dok ga njegov vlasnik drži na povocu dužine deset metara i mirnim tempom ga prati preko nepristupačnog terena.

Dok pas među hiljadu zvukova sa kojima se susreće mora da detektuje onaj pravi, moj zadatak je da pravilno interpretiram govor tela psa i da prepoznam da li je na pravom tragu. Tako koncentrisana hodam šumom, livadama, po asfaltu i preko parkinga.

„Sport sa psom uvek mora da bude povezan sa razmišljanjem. Kretanje i rad mozga najbolji su izazovi za psa,“ ističe Mariela Blumel koja održava kurseve mantrailing-a i oduševljena je tom disciplinom jer smatra kako skoro da i nema nečeg prikladnijeg za pse. I ja na svoj način napredujem jer se provlačim kroz šiblje, prolazim nekoliko kilometara netaknute prirode pa, što je najbolje od svega, mogu da se bavim jednom jedinom aktivnošću: zajedničkom potragom.

Tu nema puno vremena za druge misli. Rokovi predaje dokumenata, sređivanje, pozivi ili druge stvari kojih nam je puna glava, odjednom nestaju. Kakav li je to samo neuobičajen osećaj sreće. „Rasterećenost, opuštenost, zadovoljstvo – time su ispunjeni ljudi kada se vrate iz šume. Pritom su ponosni na svoje pse, uče kako da ih bolje razumeju, zajednički rade na nečemu. Sve to produbljuje i učvršćuje odnos psa i vlasnika,“ ističe Blumelova. Pritom najviše zadovoljstva pričinjava trenutak kada zajedničkim snagama pronađemo skrivenu osobu.

Canicross

Canicross je isto tako idealna aktivnost za fizičko i mentalno opuštanje uz psa. Četveronožac je i u ovom slučaju vezan na dugom povocu, a vlasnik se kreće paralelno s njim. U ovom slučaju je bitno imati dobru kondiciju jer su psi brzi trkači.

Moglo bi da vas zanima

Prolećno čišćenje života

Velika prednost ove discipline je fleksibilnost jer sa svojim psom možete trčati svuda, čak i dok ste na godišnjem odmoru. I u ovom slučaju vaš četveronožac uči kako da sarađuje sa ljudima, a rezultat je snažna povezanost i puno radosti koja se tom prilikom stvara.

Povratak za radni sto je daleko lakši nego pre. Pauza mi je prijala, mogu ponovno da se koncentrišem i radujem se poslu. A Boni? Spava dubokim snom na svom jastučiću i sanja. Nene zadnje šape se trzaju kao da još uvek trči.