Active Beauty
Možemo da naučimo da budemo harizmatični

Prepoznaje se spolja, ali se radi o osobini koja nas oblikuje iznutra.

Možemo da naučimo da budemo harizmatični

Sadržaj
Sastojci
Put
Jake slabosti
Govor tela

Neki ljudi imaju više sreće jer se njihova harizma odmah prepoznaje. Ali ovaj talenat je poklon koji nam nije dat slučajno. To nešto i sami možemo da prepoznamo u sebi – potrebni su nam samo strpljenje, refleksija i samospoznaja.

Svako je ima. Ali skoro da niko toga nije svestan. Divimo se ljudima koji je imaju, koji je pokazuju. Sasvim prirodno. Naizgled nesvesno. Jednostavno kroz igru takvi ljudi zatim privlače tuđe poglede. Svima su simpatični. Svi ih pažljivo slušaju. Kroz život koračaju ozarenog lica i sa zaraznim osmehom. Niko i ništa ne može da oduzme njihov mir. Uvek izgledaju kao da su nezavisni od drugih. Mogu da očaraju druge. Takvi, kakvi jesu, znaju da imaju to nešto, ali nisu drugačiji od nas jer svako ima to nešto i samo moramo da istražimo šta je to. Usmeriti svoj trud na to da i sami zračimo tim nečim posebnim.

Na nekim se ljudima odmah prepoznaje i oseti to nešto. Kada probamo da malo razmislimo o tome ko sve ima to, padaju nam na pamet glumci, muzičari, umetnici i političari. Možda to nešto u sebi ima i naš šef, kolega, neka prijateljica ili neki član porodice. Svi ti ljudi imaju nešto zajedničko: naše divljenje. Oni nas inspirišu i nadahnjuju. Ali kada probamo da opišemo opisati to nešto posebno, nailazimo na poteškoće. Teško nam je da odmah definišemo šta bi to bilo. Neka vrsta aure koju ti ljudi imaju. Poseban oblik privlačnosti koji nas ne napušta.

Sastojci harizme

Psiholog Ričard Vajsman pronalazi prave reči i smatra da bismo morali da imamo tri osobine koje nam pomažu u tome da budemo harizmatični.

  • Moramo da snažno osećamo emocije
  • Moramo da dopustimo drugim ljudima da osete snažne emocije.
  • Moramo biti otporni na uticaj drugih ljudi, čak i ako su i sami jako harizmatični.

Postoji i drugo objašnjenje: u ljudima ćemo prepoznavati ono nešto ako se razlikuju od nas samih, odnosno ako su onakvi kakvi bismo i sami voleli da budemo.

Ronald Riđo, još jedan psiholog, ide još dalje u pojašnjavanju pojma, smatrajući da harizmu čini šest sastojaka. Socijalna ekspresivnost je sposobnost sigurnog i elokventnog javnog nastupa kao i veština uključivanja drugih u razgovor. Emocionalna ekspresivnost je veština autentičnog izražavanja i prenošenja emocija. Socijalna kontrola je talenat brzog prilagođavanja različitim ljudima i situacijama. Emocionalna kontrola je veština kontrolisanja sopstvenih osećanja. Postoji još i socijalni senzibilitet koji pojedincu omogućava da brzo prepozna raspoloženje grupe i da mu se prilagodi. Emocionalni senzibilitet omogućava empatičan pristup prema drugima i stvaranje osećaja da su u datom trenutku jedino što je važno. Jako je važno ovih šest sastojaka dodati u isti lonac, snažno pomešati i to nešto što krijemo u sebi je gotovo.

Dug je put do harizme

Naravno, sve to nije jednostavno. Ne možemo uveče da legenmo i zaspimo, a ujutro da se probudimo kao elokventnije, emocionalno uravnoteženije, osećajnije, otvorenije, samouverenije i prilagodljivije nove osobe. Ali kad ne bismo imali ono nešto, bilo bi nam teško da to naučimo. Reč je o teškom zadatku. Težak put na kojem moramo neprestano da se preispitujemo, analiziramo i korak po korak, razvijamo dok ne stignemo do cilja. Taj put se mnogima, koji su sramežljiviji ili nezadovoljni samim sobom, čini posebno dalekim, ali su koraci koje moramo da napravimo da bismo ga prešli, veliki. Svaki od njih menja način kako sami sebe doživljavamo, svaki od njih stvara u nama dobar osećaj, čini nas srećnijim, samouverenijim i harizmatičnijima. Svaki značajno skraćuje put koji moramo da pređemo. Vreme je da se krene!

Moglo bi da vas zanima

Prolećno čišćenje života

Za harizmatičan nastup odlučujuća je autentičnost. Skloni smo tome da kopiramo ljude kojima se divimo. Ugledamo se na njih, prisvajamo nešto njihovo kao što su: stil oblačenja, stil odevanja, njihova frizura.

Ali kada želimo da zračimo na onaj poseban način, onda moramo da prihvatimo sami sebe onakvima kakvi jesmo. Moramo da budemo samouvereni i ne smemo da se poredimo sa drugima. Niti smemo da obmanjujemo jer bi se to brzo otkrilo. Osim toga, ne bismo se osećali dobro u sopstvenoj koži ako bismo navukli kostim i stavili masku i ne bismo mogli da budemo ono što jesmo.

Kako bismo spoznali ko smo, moramo da otkrijemo šta volimo, a šta ne. Koje osobine imamo. Čime smo zadovoljni i kako bismo mogli postati još srećniji. Možemo da svesno posmatramo sebe, pazeći pritom kako reagujemo u kojim situacijama. Možemo da razmislimo kako i šta bismo mogli da uradimo bolje. Možemo da pitamo prijatelje, članove svoje porodice ili kolege što cene na nama i što treba da promenimo. Treba imati na umu i to da ne smemo primati k srcu svaku kritiku. Na kraju, ne želimo da budemo pod uticajem tuđeg mišljenja, niti želimo da nas ono skrene s našega puta ili da nas menja. Ali ne može da nam škodi ako sami sebe posmatramo iz neke druge perspektive

Spoznaj svoje slabosti – i pretvori ih u svoje jake strane

Upoznati samoga sebe znači osvestiti svoje jake i slabe strane. Mnogi ljudi precenjuju sami sebe, ali ima još više onih koji se potcenjuju. Kada jednom iskreno o tome razmislimo, padaju nam na pamet neki posebni talenti. Kada razmišljamo o tome što volimo na sebi, što nas usrećuje. Na kraju, pretežno i činimo rado one stvari u kojima smo dobri. Pa dobro, skoro uvek.

Neki ljudi možda strastveno vole pevanje, ali čine to loše i samo pod tušem. Iako nema ništa loše u tome, nije reč o osobini koju bismo svrstali među svoje jake strane. Treba tražiti dalje. Kada konačno nađemo svoje jake strane, možemo ih – jačati – tako što ćemo ih početi da ih usmereno primenjujemo. Upravo to nam daje samopouzdanje, siguran nastup i harizmu.

Većini ljudi lakše je nabrojati slabe strane. Šta je uopšte slaba strana pitanje je perspektive. Tokom života verovatno smo čuli kako nam govore da smo previše sramežljivi, da imamo velik nos ili da smo preniski. Ali sada sami možemo da odlučimo je li to stvarno slaba strana ili se tu ipak krije još jedna jaka strana.

Ako ste sramežljivi i teško započinjete razgovor s drugim ljudima, upravo zato možete biti harizmatični jer ćete ostavljati utisak tajanstvene osobe. Jer ste razboriti. Jer zračite mirom. Jer drugi ljudi imaju osećaj da nećete odavati njihove tajne. Velik nos može biti vaš zaštitni znak.

Ako ste niski i imate osećaj da vas uvek negde i nekako previde, možda ste vi sami ti koji ne uočavate da upravo zbog te osobine u drugima pobuđujete poverenje.

Ali sve i da moramo da prihvatimo svoje slabe strane od kojih nije svaku lako pretvoriti u pozitivnu osobinu, verovatno i dalje imamo više jakih strana nego što smo toga svesni. Kada ih spoznamo, postaćemo samouvereniji, otvoreniji, optimističniji, emocionalno uravnoteženiji i srećniji. I upravo ćemo tako zračiti i prema spolja.

Zračimo govorom tijela

Naučnici su proučavali rođene vođe i primetili su kako govor tela snažno utiče na način kako zračimo. Glumci, muzičari, umetnici ili političari koji nas nadahnjuju, često se smeškaju, imaju živahan i pozitivan govor tela, imaju puno emocionalnih izraza lica i ljubazan i strastven glas. Osim toga, gotovo automatski odražavaju osobu koja stoji preko puta njih, a to znači da se prilagođavaju njihovoj mimici i gestikulaciji. To ih odmah čini simpatičnijim.

Osobe koje dobro svladaju tu veštinu, deluju harizmatičnije, ističe američki psiholog Frenk Bernieri. I Ronald Riđio je otkrio kako harizmatični političari poput Franklina D. Ruzvelta ili Baraka Obame na primer, koriste dvostruko više metafora od drugih govornika. Tako svoje slušaoce podižu na viši emotivni nivo.

I spoljašnost je bitna. Ne moramo da učestvujemo u svakoj sitnici. Ne moramo da budemo ono što većina ljudi smatra lepim, ali se moramo osećati prijatno, a to znači biti ono što jesmo. Ono nešto što na kraju dolazi iznutra. I zrači ka spolja.