Može to da bude kolač koji ste ispekli za školski sajam ili organizovanje sastanka grupe za klimatske promene: taj osećaj iščekivanja radosti drugih i smisla našeg delovanja izuzetno je prijatan. Činjenica da pomaganje drugima smanjuje hormonski stres, jača kognitivne funkcije i čak nam produžava život čini ga čarobnim lekom – za nas same.

Kako tačno? Kada pružamo svoj doprinos zajednici, naše telo izlazi iz stanja stalnog stresa i ulazi u mirnije stanje, a nivo hormona stresa kortizola opada. To olakšava rad imunog sistema, čuva krvne sudove (što je dobro za srce!) i smanjuje tihe upalne procese. Studije pokazuju da je dobra društvena uključenost povezana sa znatno manjom stopom smrtnosti.

Neke efekte možemo da osetimo odmah, kao što je, na primer, radost: spremnost na pomaganje aktivira u mozgu delove koji otpuštaju dopamin i endorfine. To stvara topao i jasan osećaj sreće, sličan onom koji se u nama budi posle sportskih aktivnosti, ali obogaćen zadovoljstvom koje se deli u zajednici.

Naš mozak takođe ima koristi od doprinosa zajednici: volontiranje može pozitivno da utiče na kognitivne sposobnosti volontera, što je pokazala studija Univerziteta Erlangen-Nürnberg. Volontiranje smanjuje tri važna faktora rizika za demenciju: socijalnu izolaciju, fizičku neaktivnost i depresiju. Budući da žene češće pate od ovih problema, one posebno imaju koristi od ovih pozitivnih učinaka pomaganja.

Ljubazan kontakt sa drugima ima još jedan lep učinak: oslobađa oksitocin. Ovaj hormon deluje poput biohemijskog društvenog lepka koji podstiče poverenje u naše bližnje, što je posebno dragoceno i prijatno u ovim vremenima.